MJESTO GDJE SE SPAJA NEBO I ZEMLJA, - OTVORENO NEBO
 
 
Ova je crkva gdje se danas u novom otkrivenju spuštaju direktno sa neba nove globalne istine i spoznaje, novi globalni autoritet. Ne dakle autoritet samo unutar kršćanstva, crkve, odnosno denominacije kršćanske, nego globalni autoritet).
Istine, otkrivenja i autoritet koji joj je dan je takav da se tiče čovjeka u istinskom identitetu, i Zemlje unutar nebeskog kraljevstva. 
Ova crkva će tako nastaviti ono što su kršćani svih generacija radili, ali u manjoj moći i spoznaji nego što je sada radi ova crkva. Tako je vrijeme ove crkve, vrijeme sa najvećim objavama, najvećim slobodama u duhu i najvećim autoritetom do sada.
 
 
                                       3D AUTORITET
Kada govorim o "direktnom autoritetu od Boga", govorim o novoj perspektivi, novom načinu razmišljanja pojedinca. 
Onoga pojedinca koji je i u Starom Zavjetu i u Novom, bio pozvan osobno u Božju prisutnost, ali denominacije, strančarenja unutar crkava, nedostatak hrabrosti zbog grijeha, život u grijehu zbog neznanja..., ovoga pojedinca je držao dalje od direktnog odnosa sa Bogom. Onoga odnosa u odrasloj kršćanskoj dobi koja je pogodna da bi mu Bog dozvolio globalniji i veći autoritet, odnosno vlast na zemlji. Onu vlast za koja nam je dana nad zemljom još kod stvaranja.
 
Ovaj 3D autoritet, nije ništa novo. 
Kada nema istine koju nosimo mi u svome srcu, oko nas, u crkvi koja se naziva Božja, onda dođe vrijeme kada je prestanemo tražiti oko nas, u dvodimenzionalnom autoritetu, već se okrenemo Isusu (zapravo nas on pozove na to) i tražimo u 3d autoritetu, kroz okomiti liniju autoriteta.
 
Kroz cijelu Bibliju Bog je davao nove upute i prekidao stare uhodane stvari.
Vidimo tako da su se duge loze izraelskih kraljeva prekidale direktnom Božjom intervencijom, u Novom Zavjetu vidimo primjer samoga nastanka Novoga Zavjeta djelovanjem Boga - Isusa Krista, a poslije i djelovanjem Pavla, koji je svoje otkrivenje i autoritet nad novim područjem - poganima, dobio direktno od Boga - Isusa Krista.
 
Međutim, ono što je novo u ovom direktnom autoritetu ove Filadelfijske crkve, je količina spoznaje i globalni autoritet koji joj je dan - izvan denominacijski autoritet,  autoritet nad kršćanskim denominacijama, a i opći globalni autoritet Božji na zemlji. 
Njen zadatak je da privuče ljude duha, ma gdje oni bili, baš kako je to radio Pavao kada je odlazio i u poganske krajeve da povuče nepoznate ljude, koji je bio pozvan pred svjetske vladare da bi se osudila ili spasila ta zemaljska kraljevstva - odnosno da bi bila spremna za prihvaćanje novih identiteta ljudi, novoga duha koji dolazi propovijedanjem apostola. 
 
I također ova crkva privlači i one koji istinu već znaju, baš kao što je to radio apostol Petar.
Ona dakle to radi na novi način, ali u starim sistemima duhovnog autoriteta već djelomično odrađeni način. 
I sa novim autoritetom i istinama privlači one osobe koje nisu ni slutile da su svojim unutarnjim kvalitetama i razmišljanjima, dio duhovnog svijeta ove crkve. Ta razmišljanja ove osobe do sada nisu prepoznavale u dosadašnjim sistemima, ni svjetovnim, ni duhovnim.
 
                            MJESTA NA ZEMLJI SA DUHOVNIM PRODORIMA
 
U Starom zavjetu nam je već sve nagovjiešteno, ali skriveno.
Kada govorimo o autoritetu i otkrivenju onda možemo prepoznati nekoliko načina.
Prvo možemo vidjeti da kada bi anđeo Božji donosio pojedinačne objave, onda bi ljudi ta mjesta obilježili kamenjima i dali im ime da bi ta mjesta proslavili. Ta kamenja bila su znak drugima da ukoliko žele bliže Bogu da je dobro da tu stanu kod tih "duhovnih punktova", odnosno već jednom probijenih putova do neba.
Dalje, vidimo primjer Jakova koji se u duhu spojio sa nebom i vidio je ljestve do neba i anđele koji idu gore-dolje između neba i zemlje.
On je obilježio također to mjesto kamenom koji mu je bio ispod glave dok je spavao. Ovo mjesto bilo je primjer veće duhovne veze između neba i zemlje. I kada bi mi sada morali birati između prvog i drugog primjera za mjesto svoje molitve, mudrije bi nam bilo izabrati drugo.
Dalje, kada se gradio hram Božji, građevina od kamena, sam Bog je došao u njega i obećao da tko god dođe u taj hram - to mjesto i pomoli se, da će ga on čuti. Taj hram još i danas, mada ga je slava Božja napustila, Židovi drže za sveto mjesto, još uvijek drže mudrim otići tamo za važne molitve. Ali taj hram je imao posebnu prostoriju - svetinju nad svetinjama, gdje je u stvari i prebivao Bog, i u koju je smio ući samo jedan čovjek i to jednom godišnje.
Taj hram je bio mjesto najveće prisutnosti Božje, odnosno najvećeg duhovnog prodora neba na zemlji, i Bog i čovjek su ga u to vrijeme zvali Božjom kućom na zemlji.
I to je bilo to u Starom zavjetu.
 
Ipak, mada se ovaj jeruzalemski starozavjetni hram zvao "Božjom kućom na zemlji", uopće nije bila Božja ideja da se on gradi. Štaviše, Bog se sam čudio takvoj čovjekovoj ideji. On je to i komentirao rekavši da mu je nebo prijestolje, a zemlja podnožje nogama njegovim i kakvu onda kuću da mu čovjek sagradi.
Ali čovjek je smatrao da je to čovjeku potrebno i Bog je pristao.
 
 
Ipak, ona tri stupnja koja sam nabrojila duhovnog prodora na zemlji u Starom zavjetu, nisu i najveći primjeri Božje prisutnosti tada na zemlji, oni su primjeri samo onoga što je čovjek iskoristio od Božje ponude.
 
Postoje u Starom Zavjetu dva daleko veća primjera od ovih navedenih, velike Božje prisutnosti na zemlji,  ali su neiskorišteni od čovjeka.
Prvi primjer je bio Eden, Božji vrt od Boga napravljen za život i druženje čovjeka i Boga. 
Od njega je čovjek malo uzeo, a onda ga izgubio.
 
Drugi primjer je kada je Bog pozvao Izraelski narod na brdo na kojem je On došao sa svojom slavom/prisutnosti. 
Pozvao ih je da se sretnu "licem u lice".
Narod je tada odbio doći kod njega, plašili su se Njega, Njegove svetosti, i poslali su složno samo jednog čovjeka na taj susret.
A takav im poziv Bog više nikada nije ponovio.
 
 
Upravo ova dva zadnja primjera su situacija koju je došao donijeti Isus Krist. 
Primjer sa Edenom je primjer života čovjeka u Duhu Svetom, vrt Edena je vrt našega srca, našega duha u druženju sa Božjim duhom. Zato i pišu upozorenja da iznad svega čuvamo svoje srce, svoju ljubav znači, svoj duh.
 
A drugi primjer Starog zavjeta, primjer susreta Boga i Njegovog naroda "licem u lice" na spomenutom brdu, je novozavjetni slučaj suživota istinske crkve (Njegovog naroda) i samoga Boga.
 
U Novome Zavjetu i u sve ovo vrijeme od Isusa Krista, možemo ga nazvati novozavjetno vrijeme, crkve su donosile među narod dio ovoga novog (u Starom Zavjetu naslućenog) Isusovog otkrivenja.
I to su činile opet na ona tri već prije spomenuta djelomična otkrivenja, ona dakle otkrivenja, duhovna prodora na zemlju, koja su ljudi obilježavali u Starom zavjetu pojedinačnim kamenjima. Jednim kamenom, nekoliko kamenja ili građevinom od kamena.
 
To su dakle bile te pojedinačne istine, ta otkrivenja na kojima su se gradile kršćanske denominacije, jednim kamenom / jednom istinom -npr. krštenje odraslih, više kamenja/ istina - nauka o prosperitetu, autoritetu nad određenim područjima..., ili više kamenja (hram)- složenije duhovno-spoznajne strukture kroz denominacije. 
I tim istinama je Bog bio vjeran u ovim crkvama, bio je prisutan po njima, ali u odnosu na poziciju ovakve njihove pojedinačne istine prema općenito istini u kraljevstvu nebeskom.
Tako je općenito istina ovih crkava bila promašena i one nisu mogle "pogoditi metu" odnosno prodrijeti kroz nebesko polje do velikog izlića duha na zemlji, kroz njih, odnosno do duhovnog prodora na zemlju/otvorenih vrata.
 
Ipak, Isus to nije tako propovijedao. On je propovijedao Logos, Riječ Božju, Istinu - sebe ("Ja sam Istina..."). 
Propovijedao je cjelokupnu nauku, i nju predao da je čuva Njegova crkva preko apostola, Njegove apostolske nauke.
(Važno je znati da su ove dosadašnje crkve vodili pastori, evangelizatori...ne apostoli. Dapače, oni su zatajili i ignorirali poziv apostola kao službe uopće, ili su taj poziv stavili pod svoju službu.)
 
                                Na koga golub dođe i ostane...
 
Kada se Isus krstio onda je Ivanu Krstitelju dan znak da ga prepozna kao Mesiju. Znak je bila golubica, na koga je sletjela i ostala na njemu - to je bio taj.
 
Kroz dosadašnje crkve, ova golubica je htjela sletjeti i ostati, ali grijeh i samo pojedine istine, odnosno nedostatak Istine, Logosa, opće nauke, nije joj dozvoljavao da ostane, ali je ona bila vjerna pojedinačnim istinama u njima, kako sam rekla, i potvrđivala ih, svjedočila za njih. Ona bi tako sletjela i odletjela. Nije ostajala.
David je molio da mu Bog da duha postojanog, ali i da ga očisti Bog od potajnih, njemu nepoznatih njegovih grijeha.
To je bio dakle razlog nepostojanog Davidovog duha.
 
Najveći duhovni prodor koji možemo imati odnosno postići na zemlji je upravo sa dobivanjem i ostajanjem u ovom duhu. Da poslušnosti Božjim objavama dopustimo da ovaj duh sleti na nas, a ostajanjem u poslušnosti Božjim objavama, da ovaj duh ostane na nama.
Zato je Bog i rekao da mu je draža poslušnost od žrtve. Drugim riječima draže mu je da odrastemo u puninu koju nam je dao, nego da se sa njim trampimo sa žrtvom.
 
Hodajući tako, duhovno odrastajući tako, mi ćemo uzrasti u svoju visinu i zadobiti autoritet koji nam pripada, kao crkva i pojedinačno. A taj autoritet je najveći na zemlji.
"Iznad velikog stoji veći, iznad većeg, Najveći. Biblija)
 
Zato je Isus rekao da se više nećemo klanjati na ovoj i onoj gori, odnosno danas prevedeno, u onoj i ovoj denominaciji koje su se digle sa pojedinačnim istinama (mada su se one digle sa pravim tim pojedinačnim istinama), nego ćemo se klanjati u ovom duhu i istini koju ovaj duh čuva (Njegovoj Istini, Logosu), a ta Istina, Logos, poslušnost njoj omogućava da duh sleti i ostane na nama.
 
I da mi već danas živimo pun život kao nebeski čovjek, kao onaj koji već sada jeste na nebu, koji je danas hram na zemlji i koji je danas živi savez sa Bogom, njegovom prisutnosti na zemlji, kako pojedinačno tako i preko istinske crkve.
 
Ovo je razlog zašto nam je ostavljen zadatak da budemo savršeni (mada to već jesmo u duhu), da dakle prizemljimo to savršenstvo kroz svoj hod i djelovanje na zemlji, da ukorijenimo na zemlji taj sveti savez nas i Boga /taj hram.
 
                   
                         FILADELFIJSKA CRKVA
 
Ovo sve je dakle način razvoja crkve na zemlji, kao i pojedinca. Mada pojedinci/iznimke postoje, ovo je povijesni slijed globalnog razvoja.
 
Kada prorok Joel daje proroštvo kako će u posljednje dane na svako tijelo biti izliven duh i da će prorokovati ljudi i imati Božje snove, on govori o punini onoga što je Isus donio na zemlju, o ispunjavanju Njegove ostavštine nama na zemlji.
 
Onaj Jakovljev san o stepenicama do neba po kojima hodaju anđeli Božji, sakrio je i jedan detalj, naime i Isus je hodao ti stepenicama, sam Bog.
Danas je ovo situacija hrama našega srca i crkve, otvoreno nebo sam Bog u nama, Isus koji silazi do nas po otvorenom nebu koje je dohvatilo naš život.
 
 
Ovo novo izliće duha - novo vino, kako ga Biblija naziva ide u "nove mjehove", kako Biblija kaže.
 
Naime, stare denominacije i crkvene nauke, bazirane na pojedinačnim otkrivenjima neće moći podnijeti ovu puninu duha.
Njihov mentalitet je blokiran i određen samo tim pojedinačnim objavama, i to im je bilo dovoljno.
Božja riječ kaže : "Već se obogatiste." Od Božjeg bogatstva ove crkve su vrlo malo uzele i zazidale se zaštičujući tako svoje ne Božje interese.
 
Kada se stavi novo vino u stare mjehove, oni puknu, upozorava nas Božja riječ.
Zato je bilo potrebno sve protresti još jednom, i to se upravo desilo u ovo skoro vrijeme kada vidimo da se tresu i pucaju najveće kršćanske denominacije. 
Protreslo se da bi se složilo ono što se treba složiti i na način kako se treba složiti. 
Naša slobodna volja, koju najviše veličamo u ovo posljednje vrijeme, je upravo bila dana iz toga razloga - da bi sami izabrali i naravno imali plodove toga izbora, ovakve ili onakve.
 
 
 
U ovo vrijeme dakle ova crkva ustaje, ona je istresena iz starog sistema, oslobođena. Njeni dašci su bili prisutni cijelo vrijeme, ali je sada prosijana iz naroda, očišćena, da bi primila ovo novo vino, da bi se nadogradilo na njenu već vrijednu imovinu. ("Onaj tko ima dodat će mu se. Onaj tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Biblija).
 
Njeno dosadašnje mjesto, u vrijeme dakle kada je mamon vladao, a crkve pojedinačnih otkrivenja radile kompromis sa njim, u to dakle vrijeme mjesto koje je mamon dosudio ovim dašcima ove crkve u svijetu je bilo duboko ispod njega (kada je već nije mogao uništiti).
Sada stvar se mijenja, mamon je samome sebi presudio svoju ulogu, kao što će presuditi svi sami sebi u odnosu koji zauzimaju prema Kristu/Njegovoj nauci. Presudio je dakle svoje mjesto, ono koje je dosudio istinskoj crkvi Božjoj - sasvim na dnu.
 
Sada možemo vidjeti kako se svjetsko bogatstvo raspoređuje, kako bogataši padaju sa svojim bogatstvima, oni opaki dijele ga sirotinji da se spase; vidimo kako im nestaje vizije, puta; kako se dosadašnji sigurni sistemi zarade drastično mijenjaju. I vidimo kako se oslobađa put za maloga čovjeka, za slobodnog čovjeka odnosno za slobodnu crkvu.
Ipak mamon i njegovi će imati svoje mjesto. Ali crkva ima svoje, i ovi su morali joj  omogućiti put. Baš kao što su Egipćani morali pustiti Izraelce. A što se više opiru tome ( a crkva Božja je već prošla to je sada iza nje) to će više izginuti.
U svakom polju, području, mora postojati otvoreni put za slobodu. Ako ga trenutno nema, još ovo kratko vrijeme to je u procesu, napravit će se. 
Cijenu za ovaj put crkve sada plaća samo mamon, onoliko koliko se usudi.
 
 
 
Filadelfijska crkva ima savez sa Bogom, sagrađen na Logosu - općoj biblijskoj nauci, Riječi Božjoj, apostolskoj nauci koju su apostoli dobili direktno od Boga, ili nasljedstvom od drugih apostola kroz povijest. 
I - ona je sagrađena sa autoritetom nadapostola. (3d autoritet - dakle onaj autoritet dobiven direktno od Boga).
Zato ona ima to "novo vino": nove spoznaje, novu puninu duha koji prati te istine i tu puninu spoznaje, novo otkrivenje i vizije.
Dakle, Filadelfijska crkva je sagrađena na tvrdoj stijeni. I "Vrata paklena je neće nadvladati" Biblija, ali će ona zato nadvladati "pakao", kao što smo vidjeli njenu pobjedu nad mamonom u svijetu.
 
Filadelfijska crkva je mjesto gdje se danas spaja nebesko kraljevstvo sa zemljom.
Ona ima Davidov ključ kako kaže Biblija. To je vrhovni autoritet i "što zaključa bude zaključano, što otključa bude otključano" na zemlji i na nebu. 
Ona ima ovaj vrhovni autoritet jer je uzrasla i ima duhovno gledanje na stvari, ne oslanja se na razum već na duhovnu objavu koju provjerava, njen sud je duhovan, njeno prepoznavanje dar Božji, njen uvid - duhovna objava, njena služba - ispunjenje Božjih uputa, njen interes - čuvanje Božjih zapovjedi.
 
 
 
Filadelfijska crkva je današnji hram i kao što je za starozavjetni hram rekao Bog - tko god ovdje dođe... i pokloni se, i zatraži...čut će ga Bog i uslišiti.
Ipak, hram je imao više dijelova. Što dublje ideš ka posebnoj prostoriji Svetinji nad Svetinjama, to je više jasno da je hram u tvom srcu i da smo svi pozvani sresti se sa Bogom "lice u lice", da nema hijerarhije među braćom, da svi služimo u svom pozivu u Božjem kraljevstvu jedni druge i Boga.
Zavjesu u Svetinji nad svetinjama, na vratima te prostorije hrama, je rasparao Isus Krist. Svima nam je otvorena, 24 sata na dan, kroz Isusa Krista, baš zato jer je premještena u naša srca, ukoliko ga pozovemo. jer ako nam je dopušten pristup, ne znači da ćemo se i odazvati pozivu.
 
Dužnost Filadelfijske crkve je isti kao nekoć dužnost izraelskog naroda, da raširi svoj duh kroz svoje djelovanje, da javno objavi djela i učenje Božje, da služi i napuni zemlju spoznajom, da bi svi znali da mogu sami doći Bogu i da je u njihovim srcima hram Božji, i učenje Božje, da prihvati one koji žive istinu u zajedništvo i tako bude ona jača i pojedinac.
Biblija kaže da više neće brat brata učiti. Naime duh će objavljivati istinu, što ne znači da se nećemo družiti, učvršćivati, pomoći u bremenima.
 
Ona je dakle zemaljska baza/hram ovog novog općeg izliće duha.
 
 
 
Danas, kada govorimo o znakovima vremena onda možemo vidjeti, i to je postalo jasno, da zlo ulazi u legalne pravne zakone. Upravo takvo javno očitovanje zla je znak da je vrijeme da se očita i Božja crkva u svojoj potpunoj nauci i djelu. 
Da ova crkva bude javna, opće predstavljena...
 
Tako da nitko ne može reći da danas nema izlaza koji bi bio dovoljno jak i dao alternativu za jedan potpuno suprotan i drugačiji izbor.  
 
Ovo očitovano zlo zapravo ima svoju svrhu, ono zapravo služi za krajnju opomenu da potražimo dovoljno jaku suprotnu stvar od toga zla koje se očitovalo. Dakle nestaju sive i nejasne zone. Polarizacija ove dvije stvarnosti nas vuče ka konkretnim odlukama.
I to je zapravo znak ovoga krajnjeg vremena.
 
 
Ako ne poštujemo duh u nama, logiku u nama i duhovnu potrebu u nama, mi ćemo biti predani mentalitetu ludila koji dolazi na ovaj svijet.
Mentalitet koji se danas na svjetskoj pozornici javno razotkriva kao onaj koji je bio dugo prisutan u svijetu, ali sada dolazi na svjetsku vlast.
 
 
Također kada govorimo o duhu vremena kroz koji provjeravamo pojavu Filadelfijske crkve, obratimo pažnju i na religijske svjetske skandale. Naime, lažne religije padaju, da bi se stvorio prostor za nove veličine na svjetskoj sceni.
Nama je sada dužnost ispuniti tu prazninu istinskom veličinom, istinskom religijom, jer upravo zbog nje su prve bile srušene.
 
Ovo htijenje ima također i zle sile, one nastoje uspostaviti jednu lažnu religiju, dakle religiju koja bi imala svu vlast na zemlji, ali njima je to nemoguće ostvariti dokle god postoji istinska crkva Božja na zemlji.
 
 
 
                         VLADARI NEBESKIH PROSTORA
 
Još bih, za one koji ne razumiju duhovno ustrojstvo neba, objasnila još duhovnu potrebu i termin "otvoreno nebo", odnosno što sprječava direktan nebeski autoritet nad zemljom, zbog čega je uopće potrebno ovo probijanje neba i njegova otvorenost.
 
Biblija govori o vladarima nebeskih prostora. Ona govori o duhovnoj krađi naših mlakih molitava i potrebi za energičnom molitvom.
 
Naime u drugom nebu obitavaju duhovi tame i oni kradu naše molitve u oba smjera (ne samo molitve, našu životnu energiju, naše ideje dobra, naše živote...).
 
Oni ih kradu bilo da naše molitve tek dolaze do Boga, ali su nam mlake, ne uporne, sa lošim pobudama,...
Ili ako molitve dolaze nama natrag sa odgovorima, dakle od prijestolja Božjeg dolaze do nas. Ovo su dakle stvari koje već imamo, dobili smo ih od Boga, ali one putuju do nas kroz nebeske prostore, i prolaze kroz ovo kraljevstvo mraka. A zbog našeg odustajanja od molitve, nevjere...ovi mračni duhovi nadjačaju našu molitvu i okradu nas.
"Đavao je došao da ukrade." Biblija
 
Kada Biblija daje izvještaj o dolascima anđela onda kaže da je Mariji došao anđeo i "donio" joj poruku od Boga. Ali Marija je bila u Izraelu, teritoriju koji je Bog dao svom narodu i nad kojim je stavio svoga duhovnog kneza (anđela) da čuva njegov duhovni prostor.
Dakle da ga kontrolira i njime vlada u ime Boga i Njegove volje, odnosno za kraljevstvo nebesko.
 
Kada pak anđeo Danijelu, Božjem sluzi donosi vijesti, Biblija onda izvještava da je došao "u brzom letu" i da je rekao kako se 21 dan tukao sa palim anđelom/knezom/nebeskim zaštitnikom mračnog kraljevstva Perzije. I tek kada je anđeo dobio pojačanje u bitki, probio se kroz zračne prostore poganske Perzije do Danijela da mu brzo da  na njegovu molitvu.
 
 
Isti je princip da li molimo na vrlo grješnom području, ili na mjestu "molitve svetih", da li molimo u crkvama sa djelomičnim učenjem ili sa punim biblijskim učenjem, da li molimo sa vjerom u srcu ili ne, da li molimo stvar koju Bog je zamislio za nas ili neku našu osobno izabranu molitvu...
 
To je dakle razlog zašto mi tražimo otvoreno nebo.
Sa otvorenim nebom mi već sada imamo autoritet bez suvišnih bitaka, imamo sliku neba na zemlji, naš identitet kao djece Božje se može ostvarivati u svim aspektima, ništa nam nije nemoguće, a svoju energiju imamo za život "u punini" (Biblija).
 
Sa ovakvim duhovnim prodorima mi sebe čuvamo u Bogu, i već sada kao vjerni sluge gradimo Kristovo kraljevstvo na zemlji.
Published on 06/27/2013, 2:23:29.
Last updated on 06/29/2013, 0:11:58.
Free Web Hosting