SAVRŠEN ZAKON SLOBODE 1/3

"Savršen zakon slobode" je služba kojoj je nakana ohrabriti vjernike i one koji hoće to tek postati, ka daljoj, punijoj dimenziji vjere, koja ide kroz razum, dakle poduprta je znanjem, i nošena je Duhom.

Isus je rekao da se više neće klanjati Bogu na ovoj ili onoj gori. U prijevodu, da mjesto i ljudi dotičnog mjesta više neće biti stalnost koja garantira da je tu Bog prisutan. Pravi klanjaoci, kaže dalje Isus, klanjat će se u duhu i istini.

Duh i istina učinit će da crkva jeste to što treba biti - mjesto Božje nazočnosti.

Kroz arhitekturu starih crkava vidimo kako se Božja riječ zatvarala od svijeta i pokazivala da se tu događa nešto odvojeno, drugačije. To je ono kako je trebalo biti.

Ali onda je tu riječ trebalo širiti vani. Današnja arhitektura crkava je manje bitna. U nju se ne ulaže toliko truda. Božja riječ se raširila. Ta arhitektura je jedan od znakova vremena. Došlo je vrijeme kada se crkva vraća svojim počecima. Za sivilo se sve manje ima vremena, obilno izliveno znanje kroz razne crkve, rezultira odvajajnjem mudrih i ludih, crnih i bijelih, ovaca i koza.

U današnjoj arhitekturi, sve se više teži prozračnim zidovima, zidovima od stakla, i to je znak upozorenja. Dolazi svjetlo koje osvjetljuje stvari, stvarnosti kakve jesu - u duhu i istini. To je znak da se stare pregrade stanjuju, ruše između crkava, denominacija, uz oblikovanu svijest da svi u Bogu radimo na istoj njivi, svako u svom pozvanju i na svom putu. Ali na tom putu mi se srećemo i potrebiti smo jedni drugiima. Kao Kristovo tijelo, crkva treba funkcionirati skupa, bez obzira jesmo li za pojedine djelove ikada čuli ili već kako se prema njima odnosimo.

U pritiscima i vremenu koje mi danas kao vjernici živimo, više nemamo luksuz da odbacujemo dostignuća i znanje pojedinih crkava i denominacija. Međutim, još uvijek imamo izbor. Izbor da živimo život koji smo sami skrojili. Da odsanjamo život kao san uljuljani u uspješno realiziranje naših težnji, ovakvih ili onakvih, u crkvi ili izvan nje.