Suđenje Bogu

= &nb= sp; «SUĐENJE» BOGU

= &nb= sp; = &nb= sp; = I

= &nb= sp; = DOBROTA BOŽJA

Na mnogim mjestima u bibliji može= mo pročitati da je Bog dobar.

Međutim, tu dobrotu ljudi interpr= etiraju na razne načine .

U osnovi ovih interpretacija razlikuje= mo dva stava o Božjoj dobroti. Oba stava su, u cjelini, zablude i u njima se = samo djelomično istinito opis= uje Božja dobrota. Onaj njihov drugi, netočan dio, mreža je u koje se zapliću duše za propast.

Razumjeti dobrotu Božju je dio zn= anja za koje Biblija kaže da je znanje koje spašava čovjeka.<= /p>

U ovom slučaju, za ovo spaša= vanje, potrebno je vrlo ozbiljno znanje.

Razumjeti razliku istinske dobrote Bo&= #382;je i tradicije njenog poimanja, dobrim dijelom je sadržano u svjetovnoj i= zreci: Dobar i budala - brat.

Bog je dobar, dobar je ljudima, ali Bo= g je i osoba sa svim ostalim karakteristikama osobe i on je sagradio svijet koji funkcionira u svojim pravilima, koliko god u nekom trenutku, nekom osobnom interesu, ta pravila se ne sviđaju, i zbog njih smatra da Bog ne mo= 82;e biti dobar.

Krivi pojam Božje dobrote, č= ini u svojoj krajnosti da duša živi u prostoru užem ili širem= od onoga za koji mu je Bog dao pravo.

A bitno je da duša živi u pr= avom prostoru, tj. u prostoru prave spoznaje, iz razloga što kada zagazi u područje laži, ona postaje ranjiva. Dakle, tako uskraćena duša, trpi posljedice svoga neznanja.

Biblija o tome piše: Moj narod gi= ne jer nema znanja.

Spomenute dvije vrste predrasuda o Bo&= #382;joj dobroti jesu:

1. da je ona šira

2. da je uža

od stvarne Božje dobrote.<= /p>

Tako prvu njenu interpretaciju bi mogli nazvati «Predobra teologija», a drugu «Uska teologija».

a) PREDOBRA TEOLOGIJA

U rimokatoličkoj kulturi, koja je= ovdje dominantna, pojam dobrote Božje, je uvelike rastegnut, i pripisuju joj= se stvari, kojih nema u bibliji.

Što se dešava kada imamo poj= am Božje dobrote koji je širi od onoga kakav pojam zaista jeste?

Stvara se npr. teologija i stav da pos= toji neko mjesto gdje duša još jednom, jasno, vidi nebeske stvari i odlučuje gdje će biti. Kod rimokatolika to mjesto se zove čistilište.

Reći ću vam nešto o tom= . Kada bi to bila istina onda bi Bog direktno se sukobio sa svojim principom: Kome= je puno dano, puno će se i tražiti.

Anđeli, npr. nemaju pravo na opro= st, ljudi imaju, baš zato što ne vide tako jasno nebeske stvari kao anđeli. Vjera je nit koja drži ljude vezane za nebesku domovinu, a anđeli je gledaju. Ljudi trebaju donijeti svoju odluku u odnosu na ono što mu je dano već na zemlji, i tu odluku donijeti na zemlji. Jer= su drugačiji uvjeti čovjekove vezanosti za ove stvari na zemlji i na= nebu. U prvom slučaju veza je prvenstveno vjera, u drugom gledanje i znanje.=

U našoj kršćanskoj kult= uri nama je jako puno dano. Dakle, onog momenta kada ljudi jasno vide nebo, toga mom= enta je kasno za osnovni izbor.

Ovaj je stav o čistilištu di= jelom baziran na neznanju ljudi, ali treba spomenuti i namjernu manipulaciju tim neznanjem.

Ljudsko mudrovanje ide po logici: ne&#= 263;u puno znati, da se ne bi tražilo puno od mene.

Ono što ovaj stav prešuć= ;uje je da čovjek takvoga stava živi ispod dostojanstva koje mu je Bog da= o.

Tako je čistilište, jedna od laži, koja se temelji na ljudskom poimanju Božje «predobrot= e». U svojoj krajnosti, ljudi predobre teologije, ne mogu shvatiti niti da post= oji Božji sud i vječno prokletstvo.

Međutim, biblija nije podloga za samovoljno tumačenje.

Sve jasno piše.

Ova, kako smo je nazvali, predobra teo= logija, stvara anemično društvo, anemične vjernike, stvara vjernike: kojima je sve u redu, kojima smo svi dječica Božja- i kao posljedica ovakve teologije, = svi otupljeni za životnu prodornost.

A zašto bi se i borili, ginuli i plaćali razne cijene, kada u svojoj pasivnosti imamo neku tamo bonus k= artu za nebo zvanu čistilište.

Istina za ljude sa ovom, predobrom per= cepcijom Boga, je da od puste dobrote prema samima sebi, zaboravljaju da su ipak dio svijeta, i povezani su dakle sa njim, i da je matematika ovoga svijeta da: = ako sebi daješ previše, od nekoga moraš to uzeti.

Ljudi ove percepcije ne shvaćaju = da je sve Božje, i da se prava dobrota Božja ogleda u čovjeku samo= u njegovoj poslušnosti Božjoj volji, između ostalog: kako da rukovodi sa svojim stvarima.

Ili kako u bibliji stoji: «Dra&#= 382;a mi je poslušnost, nego žrtva.»

Ljudi «predobre» percepcij= e Božje dobrote su, koliko predobri prema sebi kroz ovu «predobru» teologiju, toliko okrutni prema drugima, u svojoj manjkavosti znanja, i svom mudrovanju pozivanja na to neznanje.

Također, ljudi ove predobre teolo= gije su najokrutniji u kršćanstvu, ne zbog samih djela, nego zbog pozivan= ja na predobrotu Božju za njih same, uz svoja okrutna djela za druge.

Druga pogrešna interpretacija Bo&= #382;je dobrote je:

b) PREUSKA TEOLOGIJA

Dakle, osim ove predobre teologije, od= nosno neopravdanog širenja pojma Božje dobrote, postoji i druga krajnos= t. To je sužavanje istinskog poimanja Božje dobrote, odnosno, preuska teologija.

Ovoj teologiji je, u kršćans= koj kulturi, više sklon protestantski svijet.

Tako se, na primjer, u ovoj teologiji odgovornost za pojedinca, stavlja u jedan red, jedan zakon, jednu društveno marginiziranu organizaciju, pa je društvo slobodnije, a pojedinci agresivniji i neopterećeniji za probitak.

Tako gaze, bez imalo obzira, one ispod, računajući da je ono: čuvar brata svoga, za njih već odrađeno.

Urednost, prije dobrote.

Principi društva i življenja= , prije milosti.

To je moto društva sa ovakvom kri= vom, uskom teologijom.

O obje ove teologije govorila sam u krajnostima, ali one u društvu najčešće postoje u nijansama.

= &nb= sp; = &nb= sp; II

= ;KOJE SU OPASNOSTI OVIH KRIVIH POIMANJA BOŽJE DOBROTE?

1. Opasnost krivih poimanja Božje= dobrote je da ljudi žive život, kao riba zapela u lok= vi, što je ostavlja rijeka koja se povlači.

2. A veća opasnost su zamke za du= šu, koje one sadrže, za istinu vječnosti.

3. Zatim, propuštanje prave mjere= za puni život.

Biblija kaže da mjerom kojom mjer= iš, će ti se mjeriti.

Tako ljudi ovih krivih poimanja, sami određuju mjeru i pravila svijeta u kojem žive, ali još uvije= k ne i Boga.

Međutim, život na koji su kršćani pozvani, nije da budu ograničeni, odnosno da im život kroji jedna od ovih teologija.

Kršćani su pozvani da ž= ive u duhu, u njegovoj mjeri.

Ovakav život, i mjera ovakvoga života je ona prava slika po kojoj se može vidjeti pravi karakter Božje dobrote.

U ovome se sastoji propust one dvije t= eologije, kao i propust za pravu mjeru u vlastitom životu.

Dakle, ne da ćemo propustiti znan= je neke ideologije, nego ćemo propustiti život.

Dakle, da se živi po mjeri za sam život, koju nam duh, Bog, govori.

Najbolji primjer za ovo je, udovica o = kojoj piše Biblija, ona koja je u hram dala sve što ima. Današnji penzioneri bi pokazali svoju mudrost kada bi ovako postupili, i ne bi vi= 53;e živjeli život na kapaljku.

Tako su biblijski pojmovi: «prava mjera» i «duh bez mjere», dio mudrosti, mjere i bogatstva Božjeg, koji pripada onima koji žive u duhu.

A po njima, ovim terminima dakle, se j= edino može zaključiti prava narav i mudrost dobrote Božje.<= /p>

Tako ljudi predobre i preuske teologij= e, koliko god i što god dobili, u stvari dubinski gube.

Naš život po mjeri duha, naz= ovimo tako kršćanski život,

odražava Božju dobrotu i tako svijetli, tj. svjedoči drugima istinu Božje dobrote. Takvom spozn= ajom se osnažuje čovjekov razum za svoja djelovanja u pokriću vje= re u ovu Božju dobrotu.

A to daje hrabrost.

Drugim riječima, prava spoznaja Božje dobrote osnažuje naš um na djelovanje u skladu sa tim znanjem.

Drugačije od toga ne ide. =

Preopasno je, na ovom kršćan= skom putu, imati krivo poimanje Božje dobrote.

Preopasno, i za ovaj život i za vječnost.

Naše emocije, razum…na ovom= uskom kršćanskom putu, sve to u određenim momentima može sačuvati samo istinito znanje i nada u Božju dobrotu, onu koja je baš toliko velika i široka koliko nam treba, onu koja može b= iti i šira i zasjeniti same naše želje u određenoj situacij= i.

Dakle onu koja nas čak i u tim situacijama, pokriva.

= ;

Biblijski psalmi često konkretno i direktno govore o samoispravljanju pojma Božje dobrote ili primanju po= uke od Boga o tom, kao i pitanja upućena Bogu o toj dobroti.

To je baš zato, jer je upravo ovo= pitanje baza, na koju se oslanjaju duše za i u duhovnom letu.

Na upravo ovo i ovakvo znanje se bibli= ja poziva, kada kaže da se znanjem izbavljamo i spašavamo.

= &nb= sp; = &nb= sp; III

= &nb= sp; ISTINSKA DOBROTA BOŽJA<= /p>

Možemo reći da se istinita s= poznaja Božje dobrote razlikuje, od predobre i preuske teologije, sa svojom praktičnosti, mudrosti i istinitosti.

Svi biblijski tekstovi i priče su nacrtana mreža koja čini sliku Božje dobrote. Proučavajući je, možemo izdvojiti neke glavne niti po kojima ćemo izvući globalni okvir za Božju dobrotu. Biblijskim pričama možemo popuniti ove niti, ali glavno njegovo tkanje, dakle tkanje pojma Božje dobrote, ono sa zlatnim koncem, možemo istkati samo našim osobnim životnim iskustvom o samoj dobroti Božjoj, kojega ovo prethodno znanje, uvelike potpomaže.

To je razlog zbog čega je iznimno važno proučavati biblijske tekstove. Drugim riječima: utvrđivati pojam Božje dobrote u našem duhu proučavanjem spisa svjedočanstva o njoj.

U nekoliko točaka spomenut ću biblijske stavove o Božjoj dobroti.

1. &n= bsp; BIBLIJA KAŽE DA JE BOG DOBAR: DOBRIMA I ZLIMA.

Naprimjer, kako kaže biblija, Bog= daje sunce dobrima i zlima.

Često to i nije drago vjernicima.=

Ali ova dobrota ide i dalje od toga: <= /span>

Bog je dobar zlima, često po le&#= 273;ima dobrih.

To je vjernicima, često, još= manje drago.

Ali dobrota ide i dalje: Bog je č= esto dobriji zlima nego dobrima.

Ovo izbezumljuje vjernike.

Biblijski psalmisti, proroci posebno p= ostavljaju ovo pitanje Bogu.

Tako jedan prorok pita: Prepravedan si= Jahve da bi se sa tobom parbio. Ipak jednu stvar mi odgovori, zbog čega ohol= ice uživaju mir…stoka im se množi bez straha…

Za ovu stvar treba shvatiti da, kada p= ogledamo kako stoje ove stvari sa zlima u vječnosti, zatim Božji princip: dobrim pobijedi zlo, pa specifična Božja mjera, onda postaje jasna, veličina i mudrost Božje dobrote.

Ovo je znanje koje spašava, ono k= oje je spasilo i spomenutog psalmistu.

Ovo sve jasno pokazuje širinu Bo&= #382;je dobrote u odnosu na ljudska poimanja nje, ali pokazuje i to da uz ovu š= ;irinu dobrote idu i čovjekove odluke, a odnos ove dvije stvari je teritorij = za posljedice.

2. BOŽJU DOBROTU MOŽEMO PRAT= ITI KROZ BIBLIJSKA SVJEDOČANSTVA O BOŽJIM OBEĆANJIMA ČOVJEKU.

Što se tiče Božjih obećanja i poziva čovjeku, ona su za čovjeka jedva odoljiva,= ali su često, ako ne i uvijek, krvav put.

Tako su Izraelci ohrabreni obećan= jem Božjim odlaska u zemlju blagoslova, prvo otežali svoje ropstvo do točke kada im se mutio razum, a onda lutali preko pustinje 40 godina. Koliko god mi nalazili opravdanje u Izraelovoj neposlušnosti Bogu, za = ovo lutanje, toliko se, sa druge strane, postavlja pitanje:

Da li postoji savršen hod čo= vjeka do realizacije Božjeg obećanja u njegovom životu, hod koji bi s= am čovjek nazvao «blagoslovljenim»?

Nekako, i Isusov život je pratilo Božje obećanje, ali je krvav put prošao.

= ;

U ovim Božjim obećanjima pos= toji element, koji ljudska očekivanja, u realizaciji ovih obećanja, čini nerealnim.

Npr. pitanje vremena. Abraham je dobio obećanog sina u stotoj godini. Do tada je već posrnuo u ovom očekivanju.

Što se tiče načina real= izacije, ponekad, zapravo često, mi se čini da ni sam Bog ne zna kako = 3;e na kraju ostvariti neko obećanje, kao da je to sadašnji rat koji traje i traje, sve dok se obećanje ne ostvari.

Osim nade koja blijedi i uskrsava toko= m ovoga, za čovjeka često predugog vremena, i čovjekove emocije su tr= ajno bojno polje.

Ako čovjek ne shvati da je realiz= acija njegovih obećanja, u stvari konkretan duhovni rat, koji traje cijelo vrijeme realizacije obećanja, i da se u tom ratu najbolje sakriti kod = Boga u molitvu i vjeru, čovjek dakle, bez toga znanja, može platiti preveliku cijenu, takvu da mu ni realizirano obećanje nije na kraju, za njega samoga, blagoslov.

Ovo je vrlo važno znati, jer u tim emocionalnim i duhovnim bitkama: 1. samo vjera u Božju dobrotu, tj. još konkretnije, razabiranje i &l= aquo;viđenje» njegovog dobroga lica, može nositi našu dušu u miru i tako je sačuvati.

2. Znanje, da je ovaj rat prvenstveno Božja stvar, a Božja dobrota prema nama neovisna o ovom ratu, može u razumu odvojiti ove stvari, tako da dubinski sačuvamo mir = za našu punu prisutnost u svakodnevnom životu tijekom ovoga vremena.=

Predobra teologija ne voli ovakve stva= ri, ona radije hoda utabanim stazama, koje potvrđuju njen stav o predobrom bog= u.

O ovim krvavim stazama pri ostvarivanj= u Božjih obećanja, nitko ne voli govoriti, a kršćani Božja obećanja/ zadatke na svakakve načine izbjegavaju.

Put koji je daleko uhodaniji u krš= ;ćanskom miljeu je pljačkanje djelomičnih blagoslova jedni drugih, kroz ra= zne igre varanja, ili kako biblija piše: «Svaki brat nasljeduje Jakova.»

U Božjoj dobroti, nekako, i ovaj = put prolazi.

A to jako voli predobra teologija.

3. BOŽJU DOBROTU MOŽEMO VIDJ= ETI KROZ NJEGOV ODNOS PREMA BIBLIJSKIM LIKOVIMA:

Na početku biblije piše da s= e Bog pokajao što je stvorio čovjeka, kada je vidio da živi suprot= no od dobroga života i smanjio mu godine života.

1.Biblijski potop i Noino spasenje, sl= ika su odlučnosti Boga da se suprotstavi zlu na ovoj zemlji i sačuva dob= ro na njoj.

Ipak, kada je Noa nakon potopa prvi put komunicirao sa Bogom, i Bog osjetio kontakt sa čovjekom, sjetio se svo= je ljubavi prema čovjeku i, mada je znao koliko je čovjek zao i ve&#= 263; pokazao što može očekivati od njega, Bog mu je dao dugu kao = znak da neće nikada više napraviti potop.

Odlučio se za još veću = milost i dobrotu prema čovjeku.

2. Pogledajmo dalje primjer: Izraelovo robovanje u Egiptu 400 godina. Ovaj narod je bio narod Božjeg obećanja, onog koje je dao svom izabraniku Abrahamu, ali ga je upozori= o da će oni robovati u Egiptu 400 godina.

Zašto je bilo potrebno toliko rob= ovanje?

Jer tadašnji stanovnici Izraelu obećane zem= lje, nisu napunili mjeru zala.

Koliko god, sa jedne strane vidjeli te= žak život Izraelskog naroda u ropstvu, naroda koji je bez razloga poroblje= n, toliko sa druge strane nalazimo razlog za to u Božjoj dobroti prema dr= ugom narodu i nepristranoj Božjoj pravdi prema narodu koji nije izabranik Božji.

Na prvi pogled uočavamo okrutnost= , a kada pogledamo bolje, nalazimo dobrotu i pravdu.

Svakako, možemo zaključiti: = kada bi danas birali, sa ovakvim znanjem, izabrali bi radije da budemo bez krivice u ropstvu, nego u slobodi sa krivicom.

A to i jeste naš današnji iz= bor:

Da li izabrati uski put i «sramo= tu križa» ili široki i uhodani put svjetovnog uhodanog života.

Na kraju ovih puta, zaključak = 63;e biti isti kao u ovom primjeru.

3. &n= bsp; Zatim primjer Joba.

Nakon svih= velikih nevolja koje mu je Bog dopustio, a Job nije našao nikakav razlog za nj= ih, i sama žena mu je rekla: »Prokuni Boga i umri.».

Ovaj savje= t je tipičan stav u ovoj situaciji za predobru teologiju, koja ne može pojmiti da je Bog osob= a i da njemu kao osobi pripada više karakteristika od same dobrote.

Job nije poslušao ženu, ali = je na kraju priče shvatio da mu dobra djela nisu dostatna za dobar i siguran život, kao i to da postoje veće stvari od dobrog zemaljskog života, i da to nije baš sve što Bog daje vjerniku.

Na kraju priče, Bog je Jobu vrati= o sve duplo, a Job je naučio više cijeniti život.

4. Pogledajmo dalje biblijski primjer, Elizeja.

Bio je = 69;ovjek kojemu je dana Božja sila. Dok je prolazio jednim selom, seoska djeca = su mu se izrugivala: »= 2;elo,ćelo…».

Nakon toga= , iz šume je izašao medvjed i rastrgao tih 40 djece.

Sa nekim stvarima se nije igrati. Ove = stvari čak i ljudi predobre teologije osjete. I mada ne mogu razumski prihvat= iti njihovu stvarnost, instiktivno pobjegnu od njih.

= ;

Dobrota Božja ima svoje rubove na mjestima gdje počinju druge stvarnosti. Ipak, sve što je stvorio,= u konačnosti i cjelokupnosti, Bog je okarakterizirao kao dobro napravlje= no.

«I vidje Bog da je dobro.»=

5. Uzmimo dalje, jedan sličan pri= mjer sa kovčegom Božjeg zavjeta.

Njega su samo leviti, inače sve&#= 263;eničko pleme, mogli dodirnuti, a da ne umru. To su Izraelci jako dobro znali.

Jednom je u transportu kovčeg sav= eza Božjeg, slučajno skliznuo sa kola, i vojnik ga je makinalno pridržao. Isti tren vojnik je umro.

Motivacije i namjere vojnika, nisu kon= kurirale samom Božjem principu.

Za ljude predobre teologije ovo je neshvatljivo i sablazno.

Njima su emocije, motivacije, namjere = – sve.

Za preusku teologiju ovo je osnovna ba= za, dakle ovo poštivanje principa, oni su skloni da zaborave i zanemare prosudbu samoga pojedinca uz opći princip.

Ovaj pojedinac je ovdje izgubio ž= ivot, ali nigdje ne piše da je izgubio nebeski život.

Princip je princip i ima svoju stvarno= st, a dobrota Božja je ona koja ima svoju stvarnost, i one su u odnosu koji u određenoj situaciji je takav.

6. Pogledajmo još jedan, ovaj put, novozavjetni primjer:

= ;

Isus je iscijelio oči slijepcu od rođenja i farizeji su ga pitali tko je sagriješio, slijepac ili njegovi roditelji, da je čovjek kažnjen sljepilom.

Jer oni su držali da je svaka man= jkavost čovjeka posljedica grijeha.

Isus je odgovorio da nije nitko sagriješio, dakle da nije svaka manjkavost kazna, nego je slijepac tak= av rođen da se pokaže Božja slava, dakle sila ozdravljanja kojo= m ga je Isus ozdravio.

Ovo Izraelci nisu do tada mogli pojmit= i, oni su naučili prezirati ljude sa ovakvim manjkavostima. «Ti koji si grijeh od rođenja.» tako se na jednom mjestu obraćaju takvom čovjeku.

Ovaj primjer je točka gdje i preu= ska i predobra teologija se nađu u zrakopraznom prostoru. Predobra ne mo&= 2;e shvatiti ovaj element Božje bezrazložne ovakve odluke.

Preuska teologija u svojoj probita= 9;nosti ignorira postojanje ovakvih mogućnosti, ali ova preuska teologija gradi probitačnije, a tim i bogatije društvo, pa ovakvim primjerima, da= kle, ljudima sa manjkavostima, padaju dobre (materijalne) mrvice sa stola.

= &nb= sp; = &nb= sp;

7. I na kraju da zaključim sa ovim biblijskim likovima, s još jednim likom i još jednom dimenzijom Božje dobrote:

Nitko nam ne garantira da Bog neć= e opet uništiti ljude na zemlji kao kod Noe. Neće potopom, to je obećao, ali malo nakon toga biblijskog mjesta, kaže Mojsiju da će pogubiti neposlušan izraelski narod, a od Mojsija napraviti no= vi narod. A Mojsije mu odgovara da to ne učini, ako ne zbog sebe, zbog poganskih naroda, koji će reći da je on Bog koji je prevario svoj narod odvodeći ga u pustinju da ga pogubi.

I Bog je uslišio molbu Mojsiju.

Ali je ovaj narod ogorčio srce Mo= jsiju, zbog njih nikada nije ušao u Kaanan. Umro je na brdu sa kojeg je gledao obećanu zemlju, u koju je on, Mojsije, trebao uvesti Božji narod.=

A znao je da neće.

Bog kažnjava za zlo na ovoj zemlj= i, ali ne treba zaboraviti da zlo uništava prvenstveno ljude.

= ;I to je Božja dobrota.

= &nb= sp; = &nb= sp; IV

= ;SVE U SVEMU, MOŽEMO ZAKLJUČITI DA JE BOŽJA DOBROTA UŽI POJA= M OD BOŽJE OSOBNOSTI

Ovo je ono što ljudi predobre teo= logije ne mogu pojmiti.

Možemo to reći i drugim riječima: osobnost Božja je šira od njegove dobrote i princi= pa. Uz ovo postoji i njegova volja, naum…

Predobra i preuska teologija zaboravlj= a na sveukupnu Božju osobnost.

a) &n= bsp; TAKO BOŽJA OSOBNOST IMA GRANICA U OPRAŠTANJU:

I za to su razlozi šaroliki. Tako= Bog u jednom biblijskom dijelu izjavljuje: «Dosadi mi da ti uvijek praštam.».

Na drugom mjestu piše čak da= će se smijati kada ljudi počnu propadati. Jasno, ovo je nepojmljivo predo= broj teologiji.

Čin opraštanja Boga čov= jeku je njegova odluka, a odnos u ovome je isti kao opraštanje čovjeka čovjeku, jednostavno zato što se radi o odnosu dvije osobe. S tim= da je Božje srce daleko šire, i s tim da je žrtva Isusa dostatn= a za grijeh za iskreno srce koje mu se utječe.

Dakle čin opraštanja nije ri= tual starozavjetne žrtve, već odnos dvije osobe, od kojih je jedna već dobila milost time što uopće može doći u tu situaciju, za traženje oprosta.

A daljnji naši stavovi u tom = 9;inu opraštanja mu dotiču srce za oprost.

Dobrota Božja nije neupitan okvir= za naše djelovanje. Unutar te dobrote on, kao osoba, može imati različite stavove prema nama.

Forsiranje i potenciranje «dobro= te Božje» u predobroj teologiji proizvodi patetiku i patetičnu kulturu, koja je jasno vidljiva kroz recimo, talijansku kulturu, kao i njen utjecaj na našem području.

Ona izreka: «Predobro, da bi bilo istinito.», u nekoj nijansi i ovdje vrijedi.

b) <= /span>ŠTO SE DALJE TIČE BOŽJE DOBROTE, ISTINA JE DA JE Z= ADNJA RIJEČ, BOŽJA RIJAČ. BOGA KAO KOMPLETNE OSOBE.

Dakle, svaki odnos u konačnici podliježe, ne samo Božjoj dobroti, nego i principu i sistemu stva= ri koje je Bog postavio.

Njegovom planu, vremenu… =

Ljudska očekivanja Božje dob= rote udaraju dijelom upravo u ove stvarnosti.

Priča o skandinavskim bogovima je= pogodna za ilustraciju ovoga dijela. Naime, za skandinavske bogove se drži da = su djeca kojima se prohtije nekoga smrtnika uhvatiti na pik, pa mu čine što hoće, da bi se zabavili.

Mi ne možemo pohvatati sve razlog= e da bi razumjeli događaje u našem životu, ali je važno uoč= ;iti laži ovdje spomenute dvije teologije, jer su laži, kako sam ve= 63; rekla, opasne na kršćanskom putu.

Na kraju nam ostaje samo vjera u Bo= 82;ju dobrotu, koju ne razumijemo u našim situacijama, ali u konačnici, poučeni biblijom vjerujemo joj. Biblija kaže da Bog sve vodi na d= obro onih koji ga ljube.

Nekako, zlo i nevolja na kraju ispadnu= na dobro.

To je i moje osobno svjedočanstvo= , i biblijsko obećanje Božje čovjeku.

Mada nam Jobov slučaj sliči = na djelo skandinavskih bogova, iza ove priče stoji najdublja i najljepša Božja motivacija.

Stoji provjera koliko ga čovjek v= oli zbog njegovih dobrih principa koje mu je dao za dobar život, a koliko ga vo= li jer je on, sam Bog, dobar.

= ;

Bog je bio ponosan na Joba. Dopustio je kušnje, jer je vjerovao u Joba i pokazao da ima dubokog razloga za taj ponos.

Na kraju mu je bilo žao što = je dopustio sve to zlo na njegov život i dao mu je duplo više svega, ali ono što je bio pra= vi dobitak u cijeloj ovoj priči je ono, kako je Job rekao:

« Do sada te poznah po čuvenju, a sada te upoznah.»

I to je ono što je neprocjenjivo, apsolutno dostatno da pokrije prvotnu tugu. To je objava zbog koje je Job više cijenio sam život.

c) &n= bsp; IZA ČOVJEKOVIH NEVOLJA, NE STOJI UVIJEK SAMO ZLO.

= ;

Iz Jobovog= primjera možamo vidjeti da iza neke čovjekove nevolje ne stoji uvijek neko zlo, ili nije uvijek kazna uzrok nekoj nevolji. Također iz već navedenog novozavjetnog primjera sa ozdravljenim slijepcem možemo vidj= eti da i Bog može neke naše nevolje staviti kao dio njegovog opć= eg plana za čovjeka.

Takođ= er iz svega možemo vidjeti da je ta nevolja dio nekog šireg poimanja dobrote Božje.

= ;

= &nb= sp;

= &nb= sp; = V

= &nb= sp; ZA KRAJ

= ; Iz svega navedenog možemo razlučiti da je jedno nadati se i vjerovati da nas određena nevolja i zlo će mimoići, jer je B= og dobar, drugo je to znati, jer poznajemo Božji plan za tu određenu= situaciju.

Svakako, bilo ovako ili onako, u konačnici stoji da Bog jeste dobar i da su nevolje koje prolazimo samo= dio globalne sveobuhvatnije slike Božje dobrote.

Bilo da je stvarao zemaljske principe = ili čovjeka, na početku biblije u izvještaju o Božjem stvar= anju stoji da je Bog vidio da je sve to dobro napravio. Ipak, stvari su se neočekivano izmijenile, a put natrag je često bolan.

Inzistiranje na Božjim djelima u = svom poimanju Božje dobrote u molitvama, u situacijama nevolje, može n= as dovesti u sasvim drugačiji položaj, nego što smo na poč= etku životnog puta tražili, ili što nam Bog hoće dati.

Ovdje vrijedi ona izreka: Pazi što tražiš, jer to možeš dobiti.

Svjetske stvari su povezane i sa na= 53;im molitvama svakakvi se procesi dešavaju, a neki od tih procesa mogu dodirnuti i nas, i to na vrlo bolan način.

Za kraj sam ostavila najdrastični= ju biblijsku sliku Božje dobrote.

Ako se ovo može objasniti, a ljud= i su se dosta trudili naći odgovor za ovu situaciju koja je preko neznanja, ulijevala strah i sumnju u Božju dobrotu generacijama kršćan= a, onda se valjda možemo ohrabriti da vjerujemo u Božju dobrotu i u = svim našim nevoljama.

Dakle:

Kada je, napokon, Abraham u 100 –= ;toj godini dočekao obećanog sina, Izaka, Bog je jednog dana zatra&= 2;io da mu ga žrtvuje. Abraham ga je poslušao, ali mu je Bog zaustavio ruku i spriječio žrtvovanje Izaka.

Ovo žrtvovanje djece je inač= e bilo ono što je Bog zamjerao poganskim narodima, ali Abraham to nije znao.<= /span>

Ovo je bio moment kad je Abraham, mimo= svega što su mu emocije i um govorili, vjerovao Bogu, vjerovao da je dobar i da su njegovi putovi, između ostalog i ostvarivanja obećanja, nedokučivi za čovjeka.

Bog, sa druge strane, se uvjerio da Ab= raham nikoga nije stavio između njega i sebe, što je osnovni uvjet da čovjek mudro živi na ovoj zemlji kao dijete Božje, jer mi je= smo prvenstveno samo to, djeca i nismo sposobni nositi kompletne živote dr= uge djece, pa makar bila naša.

A Bog, kao gospodar srca svoga djeteta, sačuvat će tako da čovjek duhovno ne pogine živeći= na ovoj zemlji.

Ova priča je zastrašujuć= ;a na prvi pogled za kršćana. Ovo je dakle ono što i sam Bog osuđuje i ona je stavljena kao kušnja Abrahamu.

Međutim, ona je i slika onoga = 53;to će Bog dopustiti svom sinu da napravi za svijet. Da onaj koji je prave= dan umre za nepravedne, da bi ljubav Božja, prema sinu, kroz sina preš= ;la na svijet.

Da se pravda i ljubav pomire u njemu. = Za nas.

Tako što je nevolja veća i m= ilost, ovdje spoznaja preko ove biblijske priče, je veća.

Božja dobrota je nadišla sve= spominjane «bogove» na ovom svijetu. On nije Bog kome se žrtvuju djec= a, kao što to traže i ondašnji i današnji «bogovi», on je Bog koji je dao svog jedinorođenog sina da= se dobrovoljno žrtvuje umjesto nas, za naše grijehe, i da mi vjerujući mu, imamo njegove blagoslove, život vječni prije svega.

Dakle da mijenjamo naše prokletst= vo za njegove blagoslove.

To je dobrota Božja.

Ovo je prijelomna točka za na#= 3;e pitanje o Božjoj dobroti.

Dalje ostaje građenje povjerenja i ljubavi u odnosu čovjeka i Boga.

Odnosa, koji rezultira protokom Bo&= 2;je dobrote kroz život pojedinca, slušanjem njegovih uputa.

Upravo zbog ovoga odnosa sam obradila = neka pitanja i zamke u vezi Božje dobrote i nadam se znanjem duši olak= šala ovaj put.

KRAJ