RIJEČ O PROPOVIJEDIMA

 

Biblija piše da je Bog riječju stvorio svijet.

Grčka riječ „logos“, koja je u Bibliji prevedena sa riječ, znači riječ i znači cijeli jedan kompaktni sistem.                                                                                                                                         

Taj sistem obuhvaća cjelokupno ljudsko postojanje.

Jedna stara priča najbolje opisuje situaciju čovjekove nesvjesnosti ovakvog stanja stvari, ovakvog svoga iskona i stvarnosti.

Priča ide ovako:

Jednom je jedan pauk ušao u mračnu napuštenu kuću.                                                                        

Spustio se po dugačkoj niti dok nije naišao na situaciju da može istkati svoju mrežu.

Pauk je vrijedno tkao mrežu i ubrzo je shvatio da je našao dobru poziciju. Iz dana u dan kukci su ulijetali u mrežu i pauk je obilovao hranom. Ubrzo se udebljao.                                                                                              

 Pauk je svakodnevno obilazio svoju  mrežu i pripremao zalihe.

Prolazilo je vrijeme, i pauk je bio zadovoljan. Nije imao neprijatelja i provodio je život u miru.

Jednog dana, dok je obilazio svoju veliku mrežu, pauk je primijetio jednu nit koja se odvajala smjerom od drugih niti, i nije znao čemu služi.                                                                                                                    

Odlučio je da je makne i presjekao ju je.                                                                                                         

Tog momenta se cijela mreža sklopila i zarobila pauka.

Ta nit, bila je ona kojom se pauk, prije podosta vremena, spustio u tu mračnu kuću.

Ona je držala cijelu njegovu konstrukciju.

                                              

              

   Ovako je to i sa životom čovjeka. Ova nit je bio put kojim je došao blagoslov na život ovoga pauka. Ali kada se ovaj put odbaci, kada se odbace ovi korijeni, kada se ne priznaju ovi korijeni, sve: bilo blagoslov ili prokletstvo u našim životima, služi da nas zarobi.

Da zarobe naš duh.

Bez spoznaje odakle smo, bez ove niti, čovjek gubi razumsku bazu za svoju intuiciju, gubi tlo pod nogama, čovjek je izgubljen.                                                                                                             

Sve stvari ovoga svijeta postaju veće od njega, ozbiljnije od njega, važnije.

Važnije od njega, od samoga njegovog duha.

Duha kojeg ovaj fizički svijet ne potvrđuje, onoga kojeg ni duhovni zemaljski svijet ne podržava.

    Ove propovijedi, iz različitog aspekta, govore o postojanju i karakteru ovoga čovječjeg duha, same čovjekove biti i nebeske čovjekove osobnosti. Aspekt je različit, ali su sve ove propovijedi dio sistema koji, kao razapeta mreža podržava sam čovječji duh na ovoj zemlji, da živi nebeski život već ovdje na zemlji, da bude osnažen za njega, da bude ojačan u vjeri za takav život.

Niti ove mreže su satkane nebeskim materijalom, onim kojega sila i napor ovog svijeta ne može uništiti. Ali one nju mogu.                                                                                                                

Sa našom vjerom i našim djelima, mi smo vezani, navezani na ove niti.

   Čovjek ovakvog sistema, ovog „logosa“, je onaj koji je  „stvoren na Božju sliku“, ovakav čovjek je svjestan vrijednosti sebe, svoga bitka u Božjim i svojim očima.                                          

A to je dovoljno.

„Ljubi bližnjega svoga KAO SAMOGA SEBE…“

„Ljubavlju vječnom ljubim te…“

Sve da nas i nitko drugi takvima ne vidi.

   

Sve ove propovijedi sam napisala uvidjevši potrebu za njima kroz svoje osobno iskustvo.

Da se neke napišu, druge naglase.

Mogu reći da nigdje nisam vidjela, u niti jednoj nauci kršćanske crkve koju znam, niti kršćanske tv koju znam, a kroz sve ove godine ih je bilo mnogo, jedan ovakav sistem, u svoj svojoj cjelokupnosti.                                                                                                           

Ipak, on je sasvim jednostavno opisan kroz novozavjetno učenje.

Ovaj nedostatak me najviše obavezao na jedan ovakav rad.

 

Nadam se da ćemo se sresti u na postajama ovih propovijedi, u duhovnom slaganju sa njima.                                                        

„Život“ je  „put“,                                                                                                                                              

ali i avantura.                                                                                                                                         

 

                                                                                 Marijana Vukorepa Tepšić